POVIJEST ŠKOLE
Osnovna škola Antunovac baštini dugu i vrijednu tradiciju školstva koja u Antunovcu i Ivanovcu seže u 19. stoljeće. Prema monografiji škole, prvi spomeni školstva u povijesnim spisima zabilježeni su 1839. godine, dok je škola u Ivanovcu osnovana 1836., a prvi spomen školstva u Antunovcu potječe iz 1858. godine kada je ondje počela raditi prva škola.
U Antunovcu se nastava u početku održavala u skromnim uvjetima, samo zimi i u prostoru učiteljeve sobe, a tijekom desetljeća škola je postupno jačala i mijenjala svoj status. Važna prekretnica dogodila se 19. studenoga 1906. godine kada je škola u Antunovcu postala javna škola s hrvatskim nastavnim jezikom, dok je mađarski bio obvezatan predmet.
Razvoj škole obilježili su brojni izazovi, ali i stalna prilagodba društvenim, političkim i demografskim promjenama. Tijekom razdoblja između dvaju svjetskih ratova škola je širila broj učenika, mijenjala nastavnike, razvijala priredbe, školske aktivnosti i suradnju s lokalnom zajednicom, a unatoč teškim uvjetima ostala je važno mjesto obrazovanja i okupljanja mještana.
Nakon Drugoga svjetskog rata škola nastavlja s radom u novim okolnostima, uz stalni rast broja učenika i sve izraženiji problem nedostatka prostora. Uvođenje sedmogodišnjeg, a zatim i obveznog osmogodišnjeg školovanja donijelo je novu organizaciju rada, otvaranje novih razreda i potrebu za većim brojem učitelja i učionica.
Velik iskorak u razvoju škole ostvaren je krajem šezdesetih godina 20. stoljeća. Gradnja nove školske zgrade u Antunovcu započela je 15. ožujka 1969., a nastava je u novoj školi počela 1. listopada iste godine. Nova je zgrada tada bila jedna od najljepših i najopremljenijih škola u Slavoniji, s deset specijaliziranih učionica, kabinetima, knjižnicom, kuhinjom i sportskom dvoranom.
Sedamdesetih i osamdesetih godina škola se razvijala kao suvremeno obrazovno središte svoga kraja. Učenici su sudjelovali u brojnim sportskim, kulturnim i zadrugarskim aktivnostima, organizirali su se kvizovi znanja od 1973. godine, koristila se školska kabelska televizija, a škola je bila prepoznatljiva i po bogatom izvannastavnom radu, ekskurzijama te suradnji s lokalnom zajednicom.
Posebno mjesto u povijesti škole ima i područna škola u Ivanovcu. Početkom 1977. donesena je odluka o gradnji nove školske zgrade u Ivanovcu, a iste je godine ondje dovršena moderna školska zgrada s učionicama, kuhinjom, blagovaonicom i pratećim prostorijama, čime su znatno poboljšani uvjeti rada.
Domovinski rat donio je najteže razdoblje u povijesti škole. Tijekom 1991. nastava je prekinuta zbog ratnih napada, Antunovac je okupiran, a učenici i djelatnici bili su raseljeni. Školska dokumentacija i spomenica velikim su dijelom uništene, a školska zgrada u Antunovcu teško je stradala.
Unatoč ratnim razaranjima, škola nije prestala živjeti. Zahvaljujući velikom trudu djelatnika, ravnatelja Antuna Fuseka, mještana i donatora, obnovljena je školska zgrada u Ivanovcu te je nastava ponovno započela 13. rujna 1993. godine. U godinama nakon toga škola je radila u Ivanovcu, u zahtjevnim, ali organiziranim i sigurnosno prilagođenim uvjetima, sve do stvaranja pretpostavki za povratak u Antunovac.
Povijest Osnovne škole Antunovac svjedoči o ustrajnosti, zajedništvu i važnosti škole za život cijele zajednice. Od prvih skromnih početaka u 19. stoljeću, preko izgradnje novih školskih zgrada i razvoja suvremene nastave, pa sve do obnove nakon Domovinskog rata, škola je ostala mjesto znanja, odgoja, susreta i identiteta Antunovca i Ivanovca.
Pripremio: Tomislav Duk, prof.